Besciljni put - I Had A Dream - Blog.hr
16.01.2012.
Besciljni put

Vrijeme je prolazilo sporo. Vlak ga nije pratio, išao je brzo naprijed svojim putem. Pratila sam sjene drveća kroz prozor, koliko sam ih u prolazu mogla vidjeti. Razmišljala sam, gdje si sada ti. Starac i starica su sjedili na sjedištu ispred mene, prigrljeni jedno k drugome. Maknula sam pogled s njih i pogledala prema sjedalu do mene. Bilo je prazno. Tek dio sjedala je prekrivala vrećica u kojoj sam nosila nekoliko stvari. Zauzela je tvoje mjesto. Nema te. I gledam dalje van u mjesta kroz koja smo skupa prolazili. I komentiram ono što smo nekoć skupa komentirali. Ali ovaj put, odgovora nema. Nisi tu.
Nakon nekoliko perona, kao i obično, tražila bi tvoje rame da se naslonim na njega, tražila bi tvoje ruke da me zagrle i usne da me poljube, kao nekada. Sada više toga nema, ne grliš me ti nego vjetar koji je zalutao kroz poluotvoreni prozor sve do mene. Njegov dodir me hladi, gdje si da me ugriješ?
Put se bliži kraju. Stiže zadnji peron. Silazim iz vlaka noseći kofer. Izvlačim ručku kofera i počnem ga vući. Gledam po peronu neću li te ugledati. Ah, navika. Zaboravila sam da te ovaj put više stvarno nema. Popravljam si kapu i spuštam glavu. Hodam. Po strani po kojoj si ti hodao. Krećem. Putem kojim si me pod ruku vodio. Idem. Jer moram krenuti dalje. Bez tebe.

Photobucket



Komentari * 0 *

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


komentari da/ne
< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          






Jedinstvenih posjetitelja
[29.09.'09.]







-------------------






Postovi:

Ne poznajem iznimke
Besciljni put
Lutanje. Nadanje. Želja.
Ja ostajem ja, ti postaješ ti
Reći zbogom nikad nije bilo lakše
Somebody to love