I Had A Dream
07.03.2012.
Ne poznajem iznimke

Ali čekaj. Stani. Zašto to radiš? Zašto ne pričekaš barem malo, zašto ne staneš barem na tren? Nešto bi željela ispraviti. Molim te, daj mi još jednu šansu. Željela bi... hej, stani, saslušaj me. Željela bi ispraviti nešto što sam učinila krivo i nadoknaditi sve izgubljeno što nisam stigla prije. Treba mi samo trenutak, možeš li mi dati toliko? Možeš li sačekati?
-Na žalost, ne mogu.
-Ali zašto? Ne tražim puno, trenutak je samo mali dio vremena koji će ti oduzeti.
-Sve što si učinila je učinjeno, izgovoreno se ne može povući i izgubljeno se ne može vratiti. Taj trenutak koji me tražiš, zapravo i nije samo trenutak nego dio koji tvori cjelinu. Taj trenutak je dio vremena. A taj tvoj trenutak koji želiš od mene, si već imala i nisi ga znala cijeniti, potrošila si ga uzalud. Ono što ti se nudi jednom, prihvati ili odbij, ali moraš znati da imaš pravo na samo jednu odluku bez povrata, zato se potrudi da ona bude ispravna. Ti si taj trenutak imala, ali si ga između sveg ostalog izgubila, i sad ga tražiš natrag. Žao mi je, ali ta karta je bila jednosmjerna. Novu ne možeš dobiti jer su već rezervirane za druge. Svatko je dobio svoj trenutak. Ako ti nisi znala cijeniti svoj, netko drugi hoće.
I ne traži me da stanem. Jer ako stanem, stat ćeš i ti. Ti si ta koja prati mene. Ja sam uvijek ispred. Zapamti to. Ovisiš o meni i nauči me cijeniti. Samo jednom ću proći pokraj svake stanice, i svi će dobiti jednosmjernu kartu, jer povratka u nazad nema -odgovorilo mi je vrijeme.




Komentari * 0 *
16.01.2012.
Besciljni put

Vrijeme je prolazilo sporo. Vlak ga nije pratio, išao je brzo naprijed svojim putem. Pratila sam sjene drveća kroz prozor, koliko sam ih u prolazu mogla vidjeti. Razmišljala sam, gdje si sada ti. Starac i starica su sjedili na sjedištu ispred mene, prigrljeni jedno k drugome. Maknula sam pogled s njih i pogledala prema sjedalu do mene. Bilo je prazno. Tek dio sjedala je prekrivala vrećica u kojoj sam nosila nekoliko stvari. Zauzela je tvoje mjesto. Nema te. I gledam dalje van u mjesta kroz koja smo skupa prolazili. I komentiram ono što smo nekoć skupa komentirali. Ali ovaj put, odgovora nema. Nisi tu.
Nakon nekoliko perona, kao i obično, tražila bi tvoje rame da se naslonim na njega, tražila bi tvoje ruke da me zagrle i usne da me poljube, kao nekada. Sada više toga nema, ne grliš me ti nego vjetar koji je zalutao kroz poluotvoreni prozor sve do mene. Njegov dodir me hladi, gdje si da me ugriješ?
Put se bliži kraju. Stiže zadnji peron. Silazim iz vlaka noseći kofer. Izvlačim ručku kofera i počnem ga vući. Gledam po peronu neću li te ugledati. Ah, navika. Zaboravila sam da te ovaj put više stvarno nema. Popravljam si kapu i spuštam glavu. Hodam. Po strani po kojoj si ti hodao. Krećem. Putem kojim si me pod ruku vodio. Idem. Jer moram krenuti dalje. Bez tebe.

Photobucket



Komentari * 0 *
23.12.2011.
Lutanje. Nadanje. Želja.

Dosta mi je uzaludnog traženja i nadanja. Dosta mi je sanjarenja o svijetu kakav nikad neću vidjeti. Dosta mi je stajanja na prstima kako bi uhvatila nešto za što je očito da mi je izvan dohvata. Zvuči li ovo kao da mi je dosta života? Možda da. Možda mi je dosta ovog života kojeg sad živim. Života u kojem se ništa ne mijenja. U kojem sam samo još jedna osoba u nizu. Ona koja ne znači nikome ništa više od uobičajenog. Ona koja nikome nije na prvom mjestu. Ili barem drugom. Želim za promjenu biti ona koja će činiti razliku. Želim početi ispočetka. U istom pravcu, samo bih na jednom od prošlih raskrižja skrenula u suprotnom smjeru jer me prethodno dovelo u slijepu ulicu iz koje ne mogu napredovati dalje.
Imala sam puno ideja. Želja. Snova, koji su me stalno podsjećali na ono što sam htjela i trebala zaboraviti. Kako prestati razmišljati o onom što nam je promijenilo dio života i pomoglo da krenemo dalje? Kako prestati trebati nekoga? Kako zaboraviti? Kako pronaći snagu koja nam treba da napravimo promjene? Kako odgovoriti na pitanje na koje ne znamo odgovor?

Čini se da je smisao svega lutanje u potrazi za odgovorima. Nadanje da nismo skrenuli u pogrešnu ulicu. I želja da odgovor pronađemo što prije.



Komentari * 0 *

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


komentari da/ne
< ožujak, 2012  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  






Jedinstvenih posjetitelja
[29.09.'09.]







Blogerica
-------------------






Postovi:

Ne poznajem iznimke
Besciljni put
Lutanje. Nadanje. Želja.
Ja ostajem ja, ti postaješ ti
Reći zbogom nikad nije bilo lakše
Somebody to love